Dragan Vukotić za portal Top Srbija: Vojvođanskoj hrani je teško odoleti

Vukota TopSrbija

Bitno je najesti se dobre hrane. Mapa mesta u kojima se od novembra do februara, u Vojvodini održavaju svinjokolji, disnotori, ili disnatori po banatski, je sve popunjenija. Jedno od najatraktivnijih mesta za ovu manifestaciju, koju ovde nazivaju zabijačka, odnosno Salašarski svinjokolj, je Salaš 137 na Čeneju, od pre dve decenije, možda i začetnik ovakve prakse.

Ove godine tokom dva dana, 14. i 15. januara, u terminu prebačenom iz februara, kada se dosadašnja dešavala, zbog brojnih gostiju koji su tokom praznika provodili vikend na salašu, Srpske Nove godine, te krcatog rasporeda tokom narednog meseca istim povodom, domaćini su pripremili svinjokoljski fruštuk. Na salašarkoj trpezi našle su se pihtije, čvarci, gronik, švargle, pite sa sirom, proja, kajmak, sir, friške kobasice sa talandare, svinjske džigerice i pečene i friške slanine, kuvana jaja, turšija, kiseli kupus, taze luka, paštete od čvaraka. A tu je bio i ogroman, deset kilograma težak, dobro pečen hleb iz novosadske pekare „Baker“.

– Podržavam pomeranje termina jer je januar hladan, kobasice, slanine i čvarci aktuelni svima koji žele nešto da kupe i naprave zalihe. Ovo je Salašarki svinjokolj, sveden, dovoljno dinamičan ali bez prevelike gužve, koja bi remetila boravak gostiju koji su u celosti popunili smeštajne kapacitete Salaša. Mi smo se svakako potrudili da ponudimo sve ono što se nudilo i nekada i što je pripadalo ranijim svinjokoljima. Salaš se baš trudi da svojim gostima vrati stara jela na trpezu, pored pomenutih i salčiće, džigericu u maramici sa belim lukom, pite projare i sve što je pratilo ovakav jedan događaj. Danas se ovo na Čeneju može videti samo na Salašu. Zabijačke se održavaju po privatnim kućama, ali to niko ne vidi – objasnio je Dragan Vukotić, PR Agencije za organizaciju događaja BIN marketing.

Po rečima našeg sagovornika, najveći problem je doći do sirovine. Nije nemoguće, ali treba tražiti. Svinje stare kvalitetne rase Durok, našli smo u poznatom poljoprivrednom domaćinstvu koje obezbeđuje sopstvenu hranu za rasu koja nije zavisna od koncentrata. U istom domaćinstvu pripremljene su za Salaš, da se gosti ne bi „stresirali“, a u njenoj obradi tokom dva dana radilo je nekoliko radnika, što majstora, što ljubitelja ovakvih događaja.

– Okolnosti, a možda malo više namera je bila da okupimo razne fele majstora: Karola Horvata iz Bačkog Petrovca, autentičnog Slovaka koji voli da zaljuti, a da ne preljuti, Lazu Kupreškog iz Kovilja (južna Bačka), koji to voli i svojski je radio, Sremca koji je punio kobasice, Banaćane iz Novog Bečeja Sašu Dragića, profesionalnog mesara i Aleksandra Aćima Veselinovića iz BIN marketinga, Gorana Štulića iz Titela i mene, Dragana Vukotića, predstavnika dođoša iz Bosne – istakao je Vukotić, smatrajući da više osoba znači više iskustva i znanja. O kvalitetu su sudili gosti. Naravno pozitivno, videvši da je obrada na starinski način, bez struje, gde se voda grejala na drva, a meso obrađivalo ručno, što su sve mogli da isprate, probaju, komentarišu, i kupe.

Kao i godinama pre, bilo je nekoliko štandova iz registrovanih poljoprivrednih gazdinstava iz okoline Čeneja, kako bi im se pružila mogućnost da se predstave i nešto zarade. Filozofija ovog vikend druženja podržava ideju puta „od rala do astala“, odnosno od „obora seoskog domaćinstva do astala“ u trajanju od dva dana, da bi došlo do konačnog proizvoda, koji će gosti moći da degustiraju, kupe i ponesu kući.

– Ovaj događaj održan je bez velike reklame i s obzirom na prostorne kapacitete Salaša mislim da smo našli meru. Nema preterane gužve, a svinjokolj je zaživeo i traje, i tako će i nastaviti. Jer, ljudi koji misle o svom zdravlju misle i šta će pojesti. Zato je ovo uvek aktuelna tema – ponuditi starinsko, domaće, kvalitetno, vratiti ljude u prošla vremena. Svinjokolji su se „primili“ u Vojvodini na brojnim mini manifestacijama, osim svinjokolja neke su fokusirane na čvarke, kobasice. Ja čak više nisam zagovonik da se preterano omasovljava jedna tema, koja se u suprotnom razvodni, ali kod ovih svinjokoljskih i kobasičarskih smatram da ima još dosta prostora za širenje, s obzirom da se u okruženju, Mađarskoj, Slovačkoj, održava 3 – 4 puta više manifestacija ovog tipa nego kod nas, gde su po mom mišljenju, još u povoju.

Salaš i Agencija BIN marketing neguje dobru saradnju na brojnim manifestacijama, među kojima team building-e, koncerte, druge kulturne događaje na ovom prostoru, gde ose rganizuje i najveći Bean festival, koji će ove godine u oktobru biti održan po deveti put. U ovom prosotru BIN marketing je dva puta organizovao i ROGALJ – krunu svih vojvođanskih manifestacija gde dolazi do izražaja lepota ovog posla i misija gde se kao rezultat istraživanja i kretanja diljem Vojvodine otkrivaju autentične manifestacije koje nisu viđene, a učešćem na ROGLJU budu predstavljene i dobiju publicitet i neke smernice, kako da idu napred.

– Svesni smo da je mesto ROGLJA u velikim gradskim centrima, ali sama priroda manifestacije je odredila da se do daljnjeg zadržimo u ovom prosotru. Cilj nam je Novosadski sajam. U okviru Sajma turizma organizovali smo dobro posećen pilot projekat „ROGALJ u malom“, a vreme će pokazati trenutak kada treba da pređemo na drugi nivo – rekao je gospodin Dragan Vukotić.